Od moje tuge žuti lišće, nose
jeleni moje srce usred prsi
Kroz šume pune krikova i rose
od mojih suza brezu moji srsi
Prožimlju, srebro moje sijede kose
provlači se kroz stijene, tanki vrsi
jablana moji prsti su što prose
u vjetar, mojom krvlju zriju trsi
Od moje čežnje lete na jug ptice,
moje su misli oblaci što šutke
posrću svodom, zvonik moli za me,
u kori hrasta vidim svoje lice,
zvijezdama kažem: Poštovane dame,
ja vama vječnost, vi meni trenutke.
(Luko Paljetak)
