Utjeha

Slatko ko krv iz prerezanih žila

Stihovi teku, život sobom noseći;

Uđu u srca puni tajnih sila,

Nadom ih tješeć i suzama roseći.

Spasavam sebe. U stihove stavljam

Sve svoje blago, da u njima zasja;

Svu svoju svjetlost u stihove stavljam.

Neka me jednoć klonula obasja.

Odmiču ljeta, i srce nam stari.

Al ovaj zanos, pohranjen u zvuke,

Sjat će u tmini dolazećih dana,

I žarit oči, dizati mi ruke!

(Dobriša Cesarić)

Na blagdan Svih Svetih obilazim groblja, srećem stare ljude, gledam nove bore.

Vrijeme nepovratno prolazi i poželiš zaustavit trenutak.

Nedostaju stari prijatelji i minulo vrijeme.

Ostaje utjeha, pa barem kroz stihove.

Ostaje i predivan rad koji te zaokupi i odnese u pozitivne sfere.

A ovaj blog, blog je o lijepom i plovi internetskim sferama. Podsjeća da je život i pun zanosa, divljenja, tajnih sila i svijetlih trenutaka.

Medvjedić od vune

 

Dugo se radio i evo konačno se priveo kraju. Malo odmara pokriven vunenom dekicom.

Ovdje malo razmišlja kuda će otputovat. Koja je destinacija sljedeća u planu.

Malo se druži s biljkama i knjgama.

A ovdje bit će da vježba svijeću  ili jogu. Onako za bolje zdravlje. Medo je sav od vune, iznutra i izvana.
Izvana je ručno pleten bukle vunom.  Ovo je jedan uradak koji dugo stoji u mislima i na iglama, pa je svjetlo dana ugledao prvi put na ovom blogu.

Japetić

Osvojili još jedan vrh. Malo se putem zagubili, pa pronašli stazu preko livada. Sve u svemu Japetić je lijepo mjesto za provest dan u prirodi. Ovaj najviši vrh Samoborskog gorja 879 m.n.v., mjesto je od kud se prostire pogled na gorsku i sjeverozapadnu Hrvatsku sve do Alpa.

Inače put do vrha je poprilično strm i put za prave planinare. Meni se činilo da neću imati snage, no kad vidiš da ljudi idu s manjom djecom, stisneš zube i nastaviš.

Pogled s vrha izgleda ovako.

Ovo je na putu prema dolje. Zbog strmog penjanja, silazak mi bio još teži. Japetić mi izgledao poput diva. Livade su predivne, pune bezbroj biljnih vrsta.

A šuma mi je bila bliska, pitoma, kao da sam dio nje. Kada svladaš teže uspone, čeka te šetnja kroz šumski krajolik i livade kupina koje su nas uz put okrijepile i uljepšale  šetnju putevima Parka prirode Žumberak-Samoborsko gorje.

Opletena kutija za maramice

Ovo je post o papirnatim maramicama. One to zaslužuju jer ih itekako koristimo. Zato sam ovu kutiju za maramice oplela vunom da mi izmame osmjeh svaki put kad posegnem za njima. Bilo da sam tužna, pa mi se plače, bilo da sam bolesna pa se mučim s prehladama i alergijama... U svakoj situaciji lakše ti je kad su tu. Nekada su to bile platnene maramice, vezene maramice. Danas su to papirnate, najbolje ovakve za jednokratnu upotrebu. Pa zaslužuju da ih obučem u ručni rad. Kreću novi pleteni poduhvati. Vidjet ćemo što će se od toga i završiti.

Uz rijeku Kupu

Jedan ljetni dan na rijeci Kupi.  Nije loše za rashladit se i uživat u zelenilu.

Piknik na travi.

Osvježenje u rijeci. Boravak na zraku. Povratak na posao. Još jedno ljeto bliži se nepovratno kraju.
Ove fotografije podsjetnik su kako ljeto može biti lijepo i kako rijeke teku baš kao što i dani u životu teku. Zato je fotografija tu da zaustavi trenutak.

Vrboska na otoku Hvaru

Prvi put u životu da ljetujem na moru  dva puta na istom mjestu. Bit će da mi se ovdje sviđa. Pomoglo je izvidati rane, opustit se, prizdravit. Mirno mjesto, ugodna klima, šetnice, stazice, plaže, fina hrana i piće. Za smjestit se u pozne dane. Sretnem iste ljude, domaće i pridošle i kao da se znamo godinama.

Stijene, gole stijene i morske dubine.

Budućnost na djelu.

Krivudava stabla, hladovina...

Mjesto za skok.

Mjesto za uživanje u ovom beskrajnom plavetnilu.

Svetkovina ruža

...Neka pljušte ruže sa stropa, danas u svetkovini!

Ruže sa krova, ruže s nebesa, ruže iz bašta.

Nek pljušte ko kiša, ko vjetar, ko gnjev u prašini

ruže iz istine, ruže sa zvijeda, ruže iz mašta.

I da nam začepe usta, i da nam zaklope oči

ruže pijane, ruže očajne, ružini vrti.

S cjelovom koji golica te se nečujno toči

kao dolazak kratke i sasvim prividne smrti...

(Tin Ujević)

Rab i Suha Punta

Evo nas opet na otoku Rabu. Malo u Suhoj Punti, Kamporu, malo u istraživanju Kalifronta.

Prema Hrvatskim mitovima i legendama.

U pradavna vremena mladi pastir Kalifront čuvao je ovce svoga oca koji je živio u slozi i prijateljstvu s Barbatom, gospodarom istočnog dijela otoka Raba. Barbat je, međutim, na svoju i Kalifrontovu nesreću, među pastire pustio svoju tek stasalu kćer Dragu. Kalifront plane ljubavlju prema djevojci. Ispočetka se suzdržavao imajući obzira prema prijatelju Barbatu, ali strast ga je sve više obuzimala i na koncu je popustio ludoj želji. Djevojka se oštro suprostavila, upozoravajući mladića da ju je majka zavjetovala Dijani na čistoću. Upozoravala ga je i na izdaju prijateljstva koje prema njemu gaji njezin otac, ali žudnja je u Kalifronta bila jača.
Videći da su njezine riječi uzaludne, djevojka se dade u bijeg, a Kalifront pojuri za njome. Stigao ju je pred samom spiljom. Draga zavapi za pomoć božici Dijani i ona je pretvori u kameni kip. Uskoro se začuje glas božice Dijane: „Bogovi osuđuju Kalifronta da se ne smiri do sudnjega dana ili dok ne presahne vrelo u spilji. A dotle mora živjeti šumskim životom – hraniti se divljim plodovima i saditi šumu."
I tako, evo, živi tisuće i tisuće godina. Njegova se šuma razvila do golemih razmjera, a on sav zarastao u runo, više nalik na zvijer nego na čovjeka. Kako je šuma više rasla, tako je runo na njemu bivalo sve gušće, dok nazad i sam nije postao nalik na svoju šumu, a šuma nalik na njega. I ta se šuma prozva njegovim imenom. Kako je Kalifront osuđen da nikad ne umre, da ga vrijeme ne shrva, tako je i šuma ostala trajna, bujna i dugovječna, nalik na samog Kalifronta. Osim toga, Kalifront je bio osuđen da dva puta dnevno obiđe kamenu djevojku i da joj svaki puta podari svježe cvijeće.

Ovaj put više me zanimala šuma, nego more. Daleko od toga da i plaže nisu prelijepe. No koliko god dolaziš na ovaj otok, uvijek možeš otkrit nešto novo. Ovo je tek jedna livada u šumi. Ova šuma pruža hlad za šetanje i bicikliranje. I u ovoj šumi postoji Premužićeva staza poput one na Velebitu. 

Za istraživanje najbolje imati bicikl, jer je poluotok zatvoren za promet autom. Ipak potrebno je više dana da bi se više toga vidjelo. I opet ostaje prostora za nova istraživanja.

Fažana i Brijuni

Proveli smo jedan lijepi vikend u Fažani i na Brijunima. Vrijeme nas je poslužilo da obiđemo veći dio Istre.

Ovo je moj prvi posjet ovom otočju s raznovrsnom vegetacijom, zanimljivom povješću, uređenim stazama, vlakićem, prekrasnim plažama, najljepšim mediteranskim i zološkim vrtom.

Naravno da je mene u ovoj priči najviše zanimao mediteranski vrt koji je održavan i ima veliki broj različitih biljnih vrsta.

Ovo je rijeka lavande koja mora izgledati nevjerovatno u vrijeme cvatnje.

Na kraju još jedna fotografija sa ovogodišnjeg Floraarta. Lijepi pozdrav svim mojim penfrendicama.
Ponovo sam se vratila dopisivanju. Uživam u starim načinima komunikacije. Veselim se novom putovanju.

Floraart 2016

Kratak osvrt na Floraart kroz nekoliko fotografija. I ovaj put imalo se što za vidjeti. Ovo je još jedan moj uradak. Imala sam ponovo priliku razgovarati sa ostalim izlagačima i bili smo ugodno društvo. U Subotu je  bio fini lovački gulaš nakon natjecanja lovačkih društava u kuhanju, a u Nedjelju me razveselila klapa Nostalgija prije samog završetka. Još jednom sve pohvale organizatorima i velika hvala svima koji sudjeluju i uljepšavaju ovaj događaj.

Cvijeće posađeno vani i ove godine je zasjalo u svom punom sjaju.

Aranžmani su također bili odlično napravljeni. Šteta jedino što su bili u mraku. Zaslužili su veći i svjetliji prostor.

Ono što je meni bilo broj jedan na ovogodišnjem Floraartu je poruka na ulazu koju je svaki posjetitelj mogao pročitati.

Cvijeće nas spaja i uljepšava nam život. Kako bi ovaj svijet bio pust kad ga ne bi bilo. Stoga sve čestitke na ideji i izradi ove cvjetne instalacije.

Mogla bih ja tu još puno toga pokazati i napisati, ali ću se zaustavit na ovoj zadnjoj poruci. Bilo je puno ideja i poruka i svake godine treba ponovo doći. Sve one ideje vani vezano za tihe i mirne uređene kutke pomalo mi izgledaju teško ostvarive u svakodnevnom životu. Možemo barem malo uživati pogledom na njih. Također smo se podsjetili na sve ono što ljudske ruke mogu izraditi i zbog toga Floraart ima svoju najveću vrijednost.

Cvijeće na putu

I ove godine odlučila sam ponovo uživati u cvijeću i vuni i to podjeliti sa svima oko sebe.
Prije nego ovaj cvjetni aranžman završi izložen na Floraartu u Zagrebu ići će zajedno samnom
na put, pa ovaj put recimo po Istri. Iako dugo ne pišem nikakav post, ipak radim i to punom parom.
Pa vrijeme je da ponešto i podjelim. Sve ono što sam plela gotovo je. A sada krećemo  na put.

Odlučili smo svladati još jedan vrh. Park prirode Učka je dobra destinacija za izlet i planinaranje.
Na početku poučne staze Plas snimili smo i cvijeće.

  Fotografija na početku posta snimljena je ispod Vojaka.
Doći na Oko Učke je bilo naporno, ali je zadavoljstvo veliko kad osvojiš još jedan vrh i kad se oko tebe prostre pogled na Istru i Kvarner.

Posjetili smo i selo Mala Učka, probali ovčiji sir i uživali u pašnjacima kovilja i ljekovite kadulje.
Preko zime i ovce i ljudi odlaze na nižu nadmorsku visinu.

Malo cvijeća za apartman, da bude ljepše uz posljepodnevnu kavu.

A ovako izgleda izloženo na 51. Floraartu u Zagrebu nakon što je proputovalo pola Istre.

Pa stoga dođite i uživajte. I ove godine bit će prekrasno. Kad završi sve skupa osvrnut ću se jednim postom.

Pletenice

Novi uradak bliži se kraju. Ovo su moje prve pletenice. Nije baš išlo lagano u početku, no sad već ide puno bolje. Sada slijedi sužavanje i mogla bi biti još jedna kapa. U Zagrebu ovih dana kiša pada svaki dan. Kako i nemaš kud po tom vremenu, uzmeš pletivo i pleteš. Na kraju ti ostane nešto što će ti koristit. Danas sam kupila debele igle za pletenje. Probat ću plesti s debljom vunom.
Pletenice su mi  lijepe, ali malo zahtjevne za radit. Ova vuna je kvalitetna i ne izgleda loše u kombinaciji s ovom mustrom. Broj očica je djeljiv s osam. Već sam napravila još jednu jastučnicu
u istoj boji. U nastavku bi mogle biti rukavice bez prstiju.

Spoznanje

Prignuo sam pred životom čelo

Upoznavši mu mudru dvojnost:

Što najjače u srcu peče, 

Postat će najviša opojnost.

Jer život-alkemista stari-

Umijeće znade nepoznato.

Od muka, bolova i sumnja

U mom srcu stvara zlato.

Što dublji mi je bio bol,

U većem sjaju je umino.

I tako vršim poziv svoj:

Od suza praveći vam vino.

(Dobriša Cesarić)

Malo poezije nikad nije viška.

Novogodišnje pletivo

 

Za Novu Godinu zavšila sam ovaj mali prsluk. 

Svidjela mi se ova vuna koja je poizvedena u nijansama, pa kad se pletivo zavši izgleda ovako.

Ovo pletivo izašlo je samnom u grad na kavu u Pharmas pub.

Ove godine Zagreb je imao prekrasan Advent.

Fotografije neću prenosit jer noću ne izgledaju reprezentativno.

To treba doći i vidjeti. Gužva je bila na svakom koraku. No kad se pomakneš tri ulice dalje 

nađeš mir za druženje i razgovor.

A to sebi i svojim bližnjima najviše i želim u Novoj Godini, puno druženja i pozitivnih malih projekata.