Floraart u Zagrebu odavno je prešao granice vrtne izložbe. Ono što sam vidjela je jako velika posjećenost.
Izlagači i prodavači možda nisu toliko zadovoljni jer se nije kupovalo, ali zasigurno su ljudi vidjeli i važno je da budu prisutni, pa će ljudi kupovati kad budu bolje kupovne moći. Ipak nitko nije otišao s Floraarta, a da nije kupio barem jednu biljku.
Pokrenut čovjeka da se pomakne iz udobnosti svog doma i dođe na Bundek je velika snaga i rad organizatora. Stoga Zrinjevac je ove godine na prvom mjestu. Zaista se nemamo čega sramit i nemamo što zaostajat za ostalim državama Europe.
Nisam bila na ostalim destinacijama koje je Floraart organizirao, no vjerujem da se moglo još toga vidjeti.
Ovo su fotografije s Bundeka na kojem je bilo puno sadržaja i izložbenog prostora. Meni je i dalje na prvom mjestu broj posađenih sadnica, ne samo na Bundeku već i u cijelom gradu. Nečije ruke su sve ovo posadile, nečije ruke su uredile sve ove zelene površine, uljepšale kompletan izložbeni prostor, pa neka Floraart bude zahvala ljudskim rukama. Posjetitelji su imali u čemu uživati.
Od izlagača alfa i omega je gđa. Sokol sa svojim prešanjem cvijeća. Na koji način ova smirena ruka slaže sve ove djelove prešanog biljnog materijala je za svaku pohvalu i žalosno je da se ovakav rad ne vrednuje više. Među izlagačima imalo se što za vidjet i nadam se da ih je većina isplatila svoje štandove.
Što se tiče mog izlaganja, za one koji nisu bili, nadam se da su ljudi primjetili i rad mojih ruku i da su vidjeli nešto novo. Ručni rad ne treba pasti u zaborav nego ga i dalje treba čuvati i vrednovati.
A ovo je cvijet u mojoj kosi, također Majin ručni rad. Još jedna sitnica u skladu s izložbom. Drago mi je da sam ove godine bila dio 50 godina.Floraarta.
