Advent u Zagrebu 2019/2020

Adventski ugođaj bio je i ove godine dobro posjećen, a dobrih ideja nije nedostajalo. Ove godine tema je bila Orašar koji nam je stigao iz Njemačke.

Ova figura je simbol sreće i tjera zle duhove. Inače je bila drobilica za orahe koje također koristimo oko Božića. Sada se koristi u dekorativne svrhe. Orašar je i najljepša i najizvođenija baletna bajka.

Osim orašara bio je tu i bor izrađen od kvadrata ručnog rada. Hvala svima koji su toplinom svoga srca izradili ovaj bor.

Nisam zalazila među kućice iako je ponuda bila odlična.

Ovako je to izgledalo u centru grada.

Produžili smo Radićevom prema Kamenitim vratima gdje smo ulovili vilu pripovjedačicu gladni priča i malih sitnica koje nam uljepšavaju život.

I tako smo slušali o 4 krijesa, o 4 godišnja doba, 4 božice, Morani-zime, Vesni- proljeća, Ladi- ljeta i Rujani- jeseni, o vilama Rusalkama, vilama Ladaricama.

Dotakli smo se i starih zagrebačkih obrta i zanimljivih gornjogradskih priča.

Kad smo se malo smrzli, otišli se ugrijat kod Žnidarščića. Toplo kuhano vino i medenjaci nas okrijepili i ugrijali. Samo što nismo zapjevali najljepše božićne pjesme na svijetu.

Pričali smo o sv. Luciji i pšenici, o tome kako 12 dana od Lucije do Božića određuju kakva će biti godina po mjesecima.

Samo da je plodna i bogata, kako onda tako i sada.  Svakako ova adventska šetnja ne bi bila toliko zanimljiva da tu nema vila koje pripovijedaju i osmišljavaju kako će sve izgledati.

Cvjetni aranžmani

I nakon blagdana kada se sjetimo onih kojih više nema, vlada tišina i kiša.
Svečanost krizantema.

Nepregledni niz cvijeća i cvjetnih aranžmana.

Ljepota u spomen onima koji su obilježili naše živote i kojih se rado sjećamo.

Ovi manji aranžmani su zaista zanimljivi i jednostavni.

Veliki su posebni s velikim špinama i ostalim krizantemama.

Ova moja šetnja po kiši bila je okružena beskrajnim cvijećem. Čak je u jednom trenu izašlo sunce i obasjalo jesenje lišće i kapi kiše. Neobičan osjećaj mira i spokoja.

Ukrasne koprive

Ukrasne koprive ne žare i izgledaju raskošno u svojim bojama. Iznenadila sam se koliko ih raznih vrsta ima i dobro uspjevaju u sjeni.

Ove su koprive snimljene u Mozirskom gaju u Sloveniji. Razmnožavaju se reznicama i iz sjemena. Zahtjevaju dobro drenirano i vlažno tlo.

Ove fotografije ispod snimljene su u botaničkom vrtu u Zagrebu.

Dekorativno lišće najbolje se razvija uklanjanjem vrhova. Mogu rasti i u tegli i na otvorenom. Ne podnose niske temperature.

Mogu se kombinirati i s drugim cvijećem.

Mozirski gaj

Mozirje je jedno malo mjesto u Sloveniji koje ima svoj gaj i svoju rijeku Savinju.

Ovdje se skupilo toliko starina i biljaka. Ljudi koji su ovo radili bili su pravi entuzijasti i kreativci. Samo treba i dalje sve održavati.

Cvjetni park

Cvjetne instalacije

Izložba najvećih bundeva

Tako je ona najveća težila 658 kg.

Cvjetnih vrsta bezbroj.

Začinski vrt u kojem je veliki broj začinskog bilja.

Pčelice i njihove košnice, dio koji su uredile pčelarske udruge.

Svaka uređena gredica ima i svog sponzora.

Pogled s visine.

Još malo bundevica ispred kuće sa starim alatom.

I još puno puno biljaka, ukrasnog grmlja, stabala.

Skrenuli su malo tok rijeke oko gaja zbog čega je sve još ljepše.

Prava vodenica koja je u funkciji.

Prave male minijaturne vilinske kućice kao iz bajke za najmlađe posjetitelje.

A sve se to nalazi blizu rijeke Savinje.

I na kraju šetnja pokraj Braslovškog jezera.
Vrijeme nam bilo vedro i sunčano.

Dobro nam došla jesen. Ovo je jedna od najljepših šetnji za ovu godinu.

Prebold, Bolska i Savinja

Jednu smo nedjelju proveli u srcu Slovenije. Kako mene privlače rijeke, pronašli smo nekoliko staza za šetnju.

Prebold je mjesto u koje smo stigli od Zidanog mosta uskom cestom preko brda. Zidani most je mjesto u kojem se rijeka Savinja ulijeva u Savu.

Prebold je poznat po uzgoju hmelja i prvoj industriji tekstila u Sloveniji.

Kroz njega protiče mala riječica Bolska i eto za mene mjesto za šetnju.

Ovo su kapi jutarnje rose na grančicama ruže s pogledom na rijeku.

Ovdje se Bolska ulijeva u rijeku Savinju.

Za mene opet šetnja.

Stazica uz rijeku Savinju.

Regulacija vode i ja bih rekla aeracija i pročišćavanje.

Nisam vidjela niti jedan opušak ili papirić, pa mi je stoga Slovenija lijepa, zelena i brine o svom okolišu. Zato rado navratim u njene krajeve.
Uzvodno dalje rijeka Savinja odvela me na još jedno lijepo mjesto koje je primjer kako se od nekad odlagališta smeća stvara cvjetni park kao rezultat rada vrijednih ljudi.