Slatko ko krv iz prerezanih žila
Stihovi teku, život sobom noseći;
Uđu u srca puni tajnih sila,
Nadom ih tješeć i suzama roseći.
Spasavam sebe. U stihove stavljam
Sve svoje blago, da u njima zasja;
Svu svoju svjetlost u stihove stavljam.
Neka me jednoć klonula obasja.
Odmiču ljeta, i srce nam stari.
Al ovaj zanos, pohranjen u zvuke,
Sjat će u tmini dolazećih dana,
I žarit oči, dizati mi ruke!
(Dobriša Cesarić)
Na blagdan Svih Svetih obilazim groblja, srećem stare ljude, gledam nove bore.
Vrijeme nepovratno prolazi i poželiš zaustavit trenutak.
Nedostaju stari prijatelji i minulo vrijeme.
Ostaje utjeha, pa barem kroz stihove.
Ostaje i predivan rad koji te zaokupi i odnese u pozitivne sfere.
A ovaj blog, blog je o lijepom i plovi internetskim sferama. Podsjeća da je život i pun zanosa, divljenja, tajnih sila i svijetlih trenutaka.
