Floraart, Zagreb 2022

 I ove godine Floraart je ponudio puno cvijeća u ponudi, događanja, ali manje cvjetnih aranžmana. Nisam pronašla nešto što bi me zadivilo. Ovo je jedan egzotični aranžman koji bih izdvojila. Jedino bi bilo dobro vidjeti i egzotično voće.

Cvijeće mi bilo nabacano, falilo mi malo življih boja, malo više prostora za izloženo. Predpostavljam da se smanjio budžet za cvijeće jer se ranije valjda previše trošilo na cvijeće.Jedino je veliki buket pokazao svu raskoš cvjetnih vrsta.

Radionice aranžiranja kako se to radi u Južnoj Koreji.  Bilo je zanimljivo vidjeti i neku drugu kulturu i njihov ručni rad i umijeće aranžiranja. Hrvatska perunika i Korejski božur koji je kod nas sada na vrhuncu cvatnje.Vaze od porculana stavljaju na male klupice.

Aranžiranje u četiri plohe, jedna padajuća grana u prostoru, dva cvijeta u sredini, dva manja cvijeta s druge strane i četvrta je praznina, koja se ispunjava kroz razgovor, druženje i prisutnost ljudi. Ključ je u umjerenosti i jednostavnosti. Hvala ovim gospođama koje su nam pokazale svoje radove.

Od cvijeća kupila sam eukaliptus, limun bosiljak, asperagus i sitne karanfile. Ponuda je bila velika, cijene isto, ali evo očito će se svaka kriza i lošiji standard vidjet i u manje cvijeća na vanjskim površinama i u izložbenim prostorima.

Dogodio se i jedan slučajan susret, pa možemo reći da je Floraart i mjesto susreta.

Svi mi koji volimo cvijeće nađemo se na jednom mjestu.

Ove godine nisam izabrala sukulente. Zato su ove perle izgledale na ulazu sjajno ovako u velikoj skupini. I za kraj meni drage Kale i raznorazne grančice i grane.  

Sikirevci, Cerna, Biđ i Bosut

 

Evo nas planirano u ovom djelu Slavonije. Konačno sam prošla i kroz Babinu Gredu i hodala uz Beravu. Nisam posjetila njihove stanove, ali se nadam doći jednom na stanarske susrete. Široka sela ovog kraja također valja posjetiti. Uspjeli smo se smjestit u Sikirevcima. Smatram da i ovaj kraj ima potencijala za turizam. Povod ovom posjetu je slavonska svadba. Dakle svatovi su uvijek dobar razlog za posjetit Slavoniju. Proljeće kada zasijana polja rastu, obrađena zemlja koju ljudi s puno truda obrađuju, domaća hrana, vino, rakija...

Širok šor, ledina...iako sam u Sikirevcima bila jako davno, bilo mi je drago ponovo posjetit ovaj kraj. Tim više što nas je i vrijeme poslužilo, a kad smo već bili tamo trebalo je naći i rijeku.

I našli smo ovdje na putu za Cernu. Šetnja uz rijeku Biđ i raj za ribiče.

A šume, šume su nepregledne i veliko bogatstvo ovog kraja.

Prošetati malo šumskim putevima, uz polja i rijeke, nauživat se mira, tišine i kisika.

Cerna mi je posebna jer ovo selo živi na rijeci. 

Ovi stanovnici žive zajedno s rijekom.

Biđ i Bosut mirno protiču. Prošli smo ovdje i nekoliko sela u blizini, a svaka ova fotografija ostat će kao trenutak zabilježen tijekom posjeta ovom dijelu Slavonije. A mladencima ćemo zaželit svu sreću da ustraju i uspiju prevladat sve životne prepreke. 

Klek, Ogulin i mostovi

 

Dolaskom u ovaj kraj dočekale me magnolije, jorgovani, procvale jabuke i lijepo uređene okućnice. Cilj je bio popeti se na Klek, ovu kolijevku planinarstva. I tako krenusmo gore u mjestu Bjelsko, strmom stazom. I svladasmo taj vrh od 1181 m gdje vas ozare daleki veličanstveni vidici. Iako je sam vrh okomita stijena od 200 metara, donji dio planine prekriven je bukovo-jelovim šumama, pa su šume i raznolikost flore ono što me najviše zadivilo. Na vrhu me dočekali jaglac i potočnica, te smedi klečki leptir.

A vidici su nevjerovatni.

Meni ovaj bio posebno drag, jer se tu malo odmoriš prije najtežeg dijela uspona.

Osim u planini, uživali smo uz rijeke, izvore i jezero Sabljaci.

Šmitovo jezero i njegova modrozelena boja.

Ovo jezero ima oblik srca. Oko jezera valja prošetati i slušati pjev ptica.

Rijeka Dobra koja ponire kod Đulinog ponora u Ogulinu. U Ogulinu smo obišli centar, Đulin vrt, kulu, hotel Frankopan, most...

Zanimljivi mostovi kao ovaj u Oštarijama koji je most preko Zagorske Mrežnice čiji  tok puni jezero Sabljake, pa vode ovdje više nema.

Zatim ovaj koji premošćuje rijeku Tounjščicu u Tounju.

Ili ovaj Mollinaryjev most kod Puškarića preko rijeke Dobre. Za mene još puno šetnje uz rijeke. Dočekali smo proljeće, livade pune procvalog maslačka, toplije vrijeme. A ovaj kraj te zove da ga posjetiš i uživaš u ovim ljepotama.