Corsage

Corsage je mali buket. Uglavnom se koristi za ukras odjevnog predmeta ili kao narukvica, ukosnica na svadbama i maturalnim zabavama. U Slavoniji se za svatove ukrašavao ružmarin sa roza i plavim trakicama ili trakicama u boji hrvatske zastave. Ružmarin je na prvom mjestu za ovakve prilike.

Sjećam se kako sam ih izrađivala za svoje prijateljice i susjede. Danas su to razni oblici od svilenog cvijeća koji se zalijepe za tkaninu.  No još uvijek se nađe i ružmarin sa srčekom.

Izradila sam ovaj corsage od svježeg cvijeća.

Koristila sam, cvjećarsku traku, cvijet hortenzije, cenije, margarete, lavandu,  evonimus, limonij i ružmarin.

Ovo su primjeri i kombinacije najčešće bijele i lila boje, uglavnom nježne nijanse. Najvažnije dobro ožičavanje da bi cvijeće što duže izgledalo svježe. Može se stavit i malo vlažne vate i zamotat s cvjećarskom trakom.Ovisi i o tome koje se cvijeće može naći na raspolaganju. Najbolje su manje glavice i zelenilo sa sitnijim listovima.

I tako se družim s cvijećem u lipnju. Završava još jedan cvjetni mjesec. 

Heklani ručni rad

Heklanje i izrada čipke me nije privuklo za radit. Igle za pletenje su mi bile broj jedan, ali kod nekih završetaka i težih očica znam se pomoć kukicom za heklanje. 

No to ne umanjuje vrijednost heklanog ručnog rada. Kako žene heklaju ili kukičaju je za svaku pohvalu. Ovdje su izloženi primjeri koje imam u svom domu. A radile su žene iz Slavonije. Pa tako imam uspomene svoje tete, ujne, susjede. Predivne sheme koje su imale, posuđivale i prenosile jedna drugoj.

Na njih nas podsjetio naš ovogodišnji predstavnik za euroviziju Baby Lasagna. Hvala njemu i njegovom timu što su ovi heklani radovi ponovo izvučeni iz ormara. Koje mi bogatstvo imamo u ovom ručnom radu. Zanimljivi su i kao modni dodaci.

Da je ovo lako izradit, nije nimalo. Sati i sati utrošenog rada, brojanja stupića. Ruke koje provlače pamučni konac tankom kukicom.

Žene su pronalazile mir radeći ovo satima. U njih su utkale svoje misli, strepnje, nadanja.

Sve više razmišljam kako da ih koristim i vratim ih u život. Pa sam ih stavila na svjetlo dana da ih malo bolje vidim. Možda se nađu i kao pozadina na mojim fotografijama. Od malih tabletića, pa sve do velikih stoljnjaka. Ovdje su da ih barem nakratko otkinem od zaborava.

Nin i Sabunike

Samo se zaželih nepreglednih pješčanih plaža. Ovdje baš i nema puno hlada, ali sad još nije toliko vruće, a i dočekalo nas loše vrijeme. Nije mi preostalo drugo nego šetati plažom. I eto ljepote na Kraljičinoj plaži.

Nin, ah da već me dugo prati taj Grgur Ninski. Radila sam godinama u ulici koja je dobila ime po ovom biskupu. Moj nećak kupio kuću u drugom gradu, također u ulici istog naziva...Pa da ponovim zašto je tako važan.  Biskup Grgur Ninski je imao vodeću crkvenu vlast u državi Hrvatskoj u 10. stoljeću.

U blizini je i crkva sv. Križa-najmanja katedrala na svijetu iz 9. stoljeća koja je preživjela brojna razaranja i potpuno uništenje grada Nina u 17.stoljeću.

Kralj Tomislav 625 g u crkvi sv. Nikole se proglašava kraljem uz priznanje Pape. Ove livade trava valjaju se na vjetru, poput valova na moru. Bezbroj leptira i ptica zatekla sam u ovom kraju koji živi s prirodom i povješću jednog naroda.

Sabunike su novo nastalo naselje u produžetku Kraljičine plaže koja je najduža pješčana plaža u Hrvatskoj. Mene ovaj naziv podsjeća na lude gljive. Ali nisu gljive već su Privlačani leutima vadili pijesak, sabun i tako prehranjivali svoje obitelji.

Posjetili smo i solanu u Ninu i plažu Ždrijac gdje su se surferi na dasci borili s vjetrom.

Zanimljiv je i ovaj stari zvonik pored katedrale sv. Anselma.

Također i stare zidine, mostovi, ostaci iz Rimskog doba i ova vrata na ulazu u stari grad Nin.

Još malo fotografija snimljenih jednog vedrog i mirnog jutra na Kraljičinoj plaži.