Tuga je moja pregolema
Moje misli tamne, crne
Molitva pretvorena u prah
Snovi dalekih rijeka
Koje istječu iz mene
I utječu u more tuge.
Tuga prožima moje vjeđe,
A suze teku neutješne.
Nose srne moju dušu
Niz široke proplanke
Bez straha, bez odmora
I ne okreću se jer tamo
iza više nema ničega.
Samo tuga iz teških
Oblaka pada.
