Stiglo je proljeće, a s proljećem krećem na izlet. Ovoga puta put me odveo u Sloveniju na mjesto gdje počinje Savica. Kada bih birala između Bleda i Bohinja, izabrala bih radije Bohinj zbog svojih prirodnih ljepota i mira. Triglavski narodni park ima toliko planinskih puteva. Iako je sve skupa bilo naporno i kratko trajalo, uspjeli smo i nešto lijepoga vidjeti. Odsjeli smo u hotelu Jezero na Bohinjskom jezeru pored mosta i crkve Sv. Ivana Krstitelja. Osoblje je bilo ljubazno i uživali smo u hrani, bazenu, sauni i ugodnom smještaju. Do slapa Savica došli smo autom. Iako je bilo jako puno snijega, cesta je bila potpno čista, kao i 500 i nešto stepenica.
Od ovog slapa i ostalih planinskih potoka i slapova voda se skuplja u jezero. Iz jezera dalje voda otječe i uz ostale pritoke nastaje Sava Bohinjka.
Sava nastaje spajanjem Save Dolinke (koja izvire u dolini između Triglava i slovensko-austrijske granice kod Kranjske Gore) i Save Bohinjke (nastaje izljevanjem iz Bohinjskog jezera kod mjesta Ribčev Laz) u blizini Lancova u Sloveniji, a utječe u Dunav u Beogradu.
Čitavog života živim u blizini ove rijeke koja je tu i dalje teče uz sve svoje pritoke.
Bohinj ima lijepe mirne šetnice uz jezero, dolina svoja sela uz planinske riječice, a oko nje visoki planinski vrhovi pokriveni snijegom. Odavde se vidi i Triglav, najviši vrh u Sloveniji, a i šire.
Bled je bajkovit sa svojim otočićem na kojem je crkva i Bledskim dvorcem na vrhu strme stijene.
Sve smo to obišli, vozili se čamcem po jezeru, pješačili šetnicom, penjali se do dvorca. Bio je lijep, topao, sunčan, proljetni dan. U šumi procvali jaglaci, ljubičice, plave šumarice. Bledski je dvorac jedan od najstarijih u Sloveniji. S panoramskih terasa otvara se pogled na Gorenjsku koja se nalazi između Karavanki i Julijskih Alpa.
