Ove godine po prvi put dolazim na Šoltu.
Smjestili smo se u Stomorskoj. Očekivala sam plavo i čisto more. Cijelu godinu čekaš da plivaš i zaroniš u ovo plavetnilo i tako si sretan kad konačno to i ostvariš.
Grohote su mjesto u unutrašnjosti otoka, udaljeno od mora i na brijegu. Ne bih sad pisala o povijesti ovog središta otoka. Ovdje je moja mama iz Slavonije došla kao dijete igrat u jednoj predstavi i to joj je bio prvi susret s morem i otokom. Uvijek to spominje kao nešto lijepo i pozitivno u svom životu. Stoga sam i sama odlučila prošetat ovim mjestom.
Iza ove crkve je i vječno počivalište Vesne Parun.
Maslinica je mjesto s druge strane otoka. Kristalno čisto i tirkizno more.
Posjetom ovom otoku zaokružila bih sve svoje posjete otocima. Pozdravila bih sve trajekte, katamarane i mostove koji povezuju otoke. Ako ništa drugo život mi je bogatiji za sve ono što sam vidjela obilazeći sve veće otoke u Jadranskom moru. Najbolje provest godišnji odmor na našoj obali i otocima i pri tom proučit malo svako mjesto, prošetat njegovim kamenim ulicama, kupat se u moru. Ima tu još puno neotkrivenih kutaka.
A i potreban ti je čitav život da ih sve obiđeš koliko ova zemlja otoka ima.
Hvala i svim domaćinima. Na svakom otoku i upoznaš nove ljude. Svi bi nam omogućili mir, davali upute gdje u nabavu, gdje se kupati, gdje pojesti nešto.
Kako čovjek stari sve mu teže padaju gužva i vrućina. Slušajući starije sve manje će biti srpanj i kolovoz za putovanja. Ove godine su nas iznenadile i jake oluje, vjetar, tuča. More je bilo toplo i najbolje za kupanje.
Zanimljivo ime ima ta Stomorska. Da li zbog Santa Marija ili zbog stotinu umorenih od kuge, ne znam. Meni je prva asocijacija bila stotinu mora. I da pređeš stotine mora samo je jedna Šolta.
