Pelješki most je nova atrakcija. Valjda je i zbog toga gužva na Pelješcu.
I tako plaže su posebne. Vučine u Žuljani imali smo priliku upoznat prije par godina.
Ovo iznad je plaža Salpa pokraj Dube Pelješke.
Plaža u Orebiću, Trstenica, iako smo više uživali u plažicama uz šetnicu.
Plaža Divna s druge strane poluotoka prema kopnu uistinu je divna. Ono što nas je iznenadilo je toplije more od onog u Orebiću.
Plaža Jezero uz koju se nalazi jezero.
Orebić nam bio baza. Dobra veza manjim katamaranom do Korčule koja je jos veća turistička meka i ima bolju vezu s ostalim otocima.
Ono što me oduševilo u Orebiću su česme uz šetnicu, da se možeš okrijepit i popit vode. Uz kapetanove kuće, posjetili smo i muzej.
Ali evo, svaki put se iznenadim ili osjećam kao uljez kad netko uzurpira obalu, zabetonira sve što se zabetonirat da, i sve je njegovo i kopno i more kao što se to može vidjet u Lovištu. Ili kad uzurpira plažu sa svim svojim rekvizitima da si prisiljen tražit neko divlje mjesto za malo mira i odmora.
Možda sam dovoljno toga vidjela, pa trebam malo odmak od putovanja, gužve i svjetine.
U budućnosti ćemo tražiti nova mirna mjesta i vratit se u potpunosti prirodi.
O Potomju i pelješkim vinima svakako treba reći da su najbolja. Kako ova loza živi u kamenu i uspjeva na nemilosrdnom suncu. Pa tako zahvaljujući vinarima imamo čuvena vina. Pa ćemo spomenut i Grk i Pošip koji više raste na Korčuli, Dingač, Postup, Plavac, zatim Rukatac, liker Rogačicu, Travaricu. I tako cijelo vrijeme razmišljamo kako da sljubimo hranu i vino i slavimo život.
Ovdje je bilo zanimljivo što je svaki dan puhao vjetar. Pa je stoga i Viganj toliko popularan za surfanje. Iako smo posjetili i Trpanj, najviše vremena smo proveli u Orebiću.
Ove ljepote treba doživjet potpuno, a ne sa zadrškom. Tu su i dva vidikovca od toga jedan na putu prema Orebiću.
A drugi na putu prema Lovištu.
Ne znam da li će me put više odvesti na daleki jug, ali bilo je lijepo upoznati i drugi dio poluotoka Pelješca.
