Meštrovićeva grobnica i Crkva Presvetog Otkupitelja u Otavicama.
Kad razmišljam o smrti, u redu mi je da se na kraju vratiš tamo od kud si krenuo u život ili od kud su tvoji korijeni. Ali koje to ništavilo od čovjeka moraš bit da ukradeš brončana vrata koje je ovaj svjetski umjetnik i kipar izradio za sebe i svoju obitelj.
Ovo je Petrovo polje u Otavicama. I kad smo tamo boravili kosili su travu.
Otavice me podsjećaju na treći otkos trave. Sijeno, otava, otavica. Ovaj prilično težak kraj za živjet dao je svijetu obitelj Meštrović.
Kroz Otavice protječe rijeka Čikola, ona ista koja se u Nacionalnom parku Krka ulijeva u rijeku Krku, a čije ušće smo također imali priliku vidjet.
O stvaranju velikih ljudi treba uvijek iznova pisati. I putujući ovim krajem, drago mi je da nas je put doveo baš ovdje.
Nema komentara:
Objavi komentar