Zagreb u lipnju

 

Volim prošetat Zagrebom u lipnju. Jer miriši na lipu u cvatu. A ta ista lipa daje i hlad. Lipe me podsjećaju na moju baku koja je u svom dvorištu imala veliko stablo. Podsjećaju me na nešto domaće i svoje. Zbog njih se osjećam da sam kod kuće.

Volim prošetat botaničkim vrtom kada cvatu lopoči.

Kada je sve zeleno i bujno.

A tek parkovi, kada posade sve one begonije, ukrasne koprive, kunice, sukulente i ostalo cvijeće. Zagrebom šetaju svi, domaći i gosti. Žene izgledaju tako lijepo u ljetnim haljinama. Jednostavno se osjećaš slobodno, nesputano i veseliš ljetnim godišnjim odmorima, šopinzima, druženju s dalekim prijateljima, putovanjima.

Zagreb ima i svoj Classic kojim se obilježi i svjetski dan glazbe i prvi dan ljeta i još puno toga.

Park šuma Golubinjak i špilja Vrelo

 

Nakon vidikovaca iznad Novog Vinodolskog posjetili smo i ovu park šumu stoljetnih jela.

Šetnja šumom označenim stazama.

A putem uvijek sretnem i kakvu zanimljivu biljku poput ove divlje alpske ruže, paprati i puzajuće planinske pavitine.

U špilji je mračno, hladno i vlažno. Iako kažu da potok presuši preko ljeta, izvor tj. Vrelo je uvijek tu. Gorski kotar ima više ovakvih špilja. Najveća pronađena je Lokvarka u kojoj smo davno bili. Na povratku smo vidjeli i isušeno i prazno Lokvarsko jezero. 

Rijeka i Novi Vinodolski

 

Nakon dugo vremena put me doveo u Rijeku.

Nekada sam često dolazila u Rijeku i na otok Krk. Onda odlučih malo proučit i ostale dijelove lijepe nam naše. Ipak šetnja Korzom podsjetila me na ta davna vremena.

Ovo je bila tek kratka šetnja do nastavka putovanja za Novi Vinodolski. Ovaj mali i simpatični gradić ima svoje šetnice uz more i staru jezgru grada. A najviše mi se svidio otočić San Marino.

Uz more se čovjek osjeća smireno i bez težine. Nekako ti se život čini lagodniji i ljepši kad se ispred tebe pruže beskrajni vidici. Iako je puhao vjetar i nije još vrijeme za kupanje, svejedno je dobro prošetati uz more.

Još nekoliko fotografija iz šetnje Novim Vinodolskim.

I Ribarske priče u parku.