Evo me u Korčuli nakon 30 godina. Još i sad čujem kako u nekom noćnom klubu svira Cure, Lullaby i kako pijemo crno vino i kako se družimo. Neke lijepe uspomene.
Iako kasnije bude veća gužva, mi smo se prošetali u jutarnjim satima.
Ovaj mali katamaran prevezao nas iz Orebića. I dalje stoje moćne kule i zidine.
Kuća Marca Pola, toga vječnog putnika.
Ulice s pogledom na more.
Mali trgovi s crkvom.
Puno malih trgovina s domaćim brendovima.
Njene stare uske ulice obasjane suncem.
Podsjeća me ovakva građevina na one u Amsterdamu iz vremena kad su brodovi bili glavni.
Svi ugostiteljski objekti su sada bili prazni. Za razliku od navečer kada brodovima stižu novi turisti.
Lijepo jutro, bez gužve na pristaništu, u gradu. Čisto plavo nebo i sunčani dan.
Korčula je jednostavno posebna i tako je bilo dobro ponovo prošetat njenim ulicama.
Nema komentara:
Objavi komentar