Dolaskom u ovaj kraj dočekale me magnolije, jorgovani, procvale jabuke i lijepo uređene okućnice. Cilj je bio popeti se na Klek, ovu kolijevku planinarstva. I tako krenusmo gore u mjestu Bjelsko, strmom stazom. I svladasmo taj vrh od 1181 m gdje vas ozare daleki veličanstveni vidici. Iako je sam vrh okomita stijena od 200 metara, donji dio planine prekriven je bukovo-jelovim šumama, pa su šume i raznolikost flore ono što me najviše zadivilo. Na vrhu me dočekali jaglac i potočnica, te smedi klečki leptir.
A vidici su nevjerovatni.
Meni ovaj bio posebno drag, jer se tu malo odmoriš prije najtežeg dijela uspona.
Osim u planini, uživali smo uz rijeke, izvore i jezero Sabljaci.
Šmitovo jezero i njegova modrozelena boja.
Rijeka Dobra koja ponire kod Đulinog ponora u Ogulinu. U Ogulinu smo obišli centar, Đulin vrt, kulu, hotel Frankopan, most...
Zanimljivi mostovi kao ovaj u Oštarijama koji je most preko Zagorske Mrežnice čiji tok puni jezero Sabljake, pa vode ovdje više nema.
Zatim ovaj koji premošćuje rijeku Tounjščicu u Tounju.
Ili ovaj Mollinaryjev most kod Puškarića preko rijeke Dobre. Za mene još puno šetnje uz rijeke. Dočekali smo proljeće, livade pune procvalog maslačka, toplije vrijeme. A ovaj kraj te zove da ga posjetiš i uživaš u ovim ljepotama.
Nema komentara:
Objavi komentar