Najvažnije se dobro opremit, pratit prognozu i ranije dobro isplanirat. Popeh se na Veliki Zavižan, Veliku Kosu i prođoh manji dio Premužićeve staze.
Planina mi se uvijek činila opasna, nesavladiva, izazivala strahopoštovanje. S druge strane kad je vrijeme mirno planina je nevjerovatna, prekrasna, divlja i treba ju razumjet.
Ne mogu reć da me nije bilo strah. Na pojedinim dionicama zbilja je. No to je stoga što nisam navikla na planinarenje.
Nagrada je najljepši pogled na svijetu, nagrada je i svježi zrak koji udišeš, nagrada je i što se osjećaš zdravije jer se krećeš i koristiš sve svoje raspoložive mišiće, nagrada je i flora koju nikada nisi vidio u životu,
nagrada je što si svjesniji što si živ i možeš doživit svu ovu ljepotu.
Iako sam stigla na 5 h hoda od Vaganskog vrha u NP Paklenica, na Zavižan se dođe autom ispod planinarskog doma, tako da hodanje po vrhovima nije toliko naporno. Vjetar vlada ovim vrletima i vrijeme se brzo mijenja.
Balinovačka ponikva i sve ostale škrape, vrtače, kukovi, maleni i veliki doci, travnate krške doline, teško prohodne šume dom su brojnih biljnih i životinjskih vrsta.
Komadić Premužićeve staze.
Kućica iz bajke u Kuterevu gdje se moglo vidjeti utočište za medvjede.
Krasno polje uistinu je krasno.
Sa 1676 m, na O metara-otok Rab. Spuštanjem s planine stigli smo u Sv. Juraj. More hladno, prehladno pa nas je želja za kupanjem odvela na otok Rab koji se sa Zavižana jako lijepo vidi. Tamo su krasne plitke pješčane plaže, a more ugodnije za kupanje.
Na Velebitu ima još puno toga za vidjet. Ovo je tek jedan mali dio. Poslužilo nas vrijeme, pa smo uživali na još jednom izletu koji svakako treba ponovit.
Nema komentara:
Objavi komentar