Dolaskom ljepšeg vremena, vrijeme je i za šetnju uz rijeku Gacku.
Iako ovu dolinu gledam godinama s autoceste na putu prema moru, konačno smo se kod Otočca spustili do ove krške ljepotice.
Livade, mir, tihi tok čiste rijeke koja i nije baš plitka da možeš gacat po njoj. Vidjeli smo i pastrve i ribiče i ovčice.
Ovo je kraljica maca koja mi je znatiželjno pozirala u Švici. Kroz ovo selo ne protiče više rijeka zbog brane u Vivozama. Jedino stoji jezero, ostaci mlinica, mostića.
Jedino su mlinice sačuvane ovdje na Majerovom vrilu. Ovo je jedan od izvora rijeke Gacke. Iako smo posjetili i ostala vrila ovo je najviše očuvano.
I tako ova rijeka protiče svojom dolinom.
Prelazili smo njenim mostićima, šetali njenim obalama, promatrali patke, labudove... U jednom trenu pored nas je prošlo stado ovaca koje je vlasnik pratio na biciklu. Kravice su mirno pasle na okolnim livadama. Ljudi su se vozili u kanuima, pecali, nadgledali svoja stada.
Svoja crvena polja obradili su za novu sjetvu. Jabuke su još čekale da procvatu jer su noći u Lici još uvijek hladne. Na livadama puno žute kaljužnice. Svi su uživali u toplom suncu. Samo složena drva pored kuća podsjećala su na hladnu i dugu zimu.
U rijeci se ogleda nebo, ili koje usamljeno stablo. Ove dugačke rese vodenog bilja skrivaju živi svijet. U svakom dijelu mogao se vidjet suživot čovjeka i prirode. Jedna posebna slika koju ima samo rijeka Gacka u svom gornjem toku.
Nema komentara:
Objavi komentar