x x x
Ja te obožavam kao nebo noću,
o posudo tuge, i tvoju mirnoću.
Ja ljubim sve više što mi bježiš dalje
pa i makar mislim da te tama šalje
da bi ironično razmak povećala
što ga je do neba već priroda dala.
U divljem naletu nasrćem i skačem
i ko crv lešinu ne bih dao jačem!
I meni je draga u očaju slijepom,
čak i ta hladnoća što te čini lijepom.
(Charles Baudelaire)
Nema komentara:
Objavi komentar