Nedostajale su mi biljke.
Također je bio čudan osjećaj odvojenosti od svojih bližnjih, puste ulice i cijeli taj osjećaj sputanosti koji razumiješ da je zbog bolesti, ali ipak je tako tužno i jadno.
I kad pogledaš unazad vječito neka odricanja, ratovi, krize, krediti, bolesti, potresi.
A tebi tako malo treba. Malo sunca, malo cvijeća i malo mira.
Stoga će ovaj post biti upravo o životu
punom lijepih cvjetnih boja, svjetla, sunca, zelenila, jer kao da nešto znače sivilo i mrak.
Koliko divljenja, truda, koliko ljepote
u nježnim cvjetovima. Tako su se ovdje našli suncokret, cenije, stolisnik, ivančice i kozmos.
Ne treba zaboravit ni mirisnu lavandu.
Neka ljeto miriši na lavandu, ružmarim, smilje, kadulju i bosiljak.
Ove godine skupili smo još sukulenata.
Kameni cvijet dobro napreduje.
Također procvao nam oleander.
Iako nismo na moru, oleander nas uvijek podsjeća na more i nosi dašak juga, na istoku.
I dok je žetva u punom jeku, vadimo luk, krompir, kuhamo ciklu, krastavce, beremo šljive, trave, cvijeće i uživamo u lijepom toplom ljetu.
Nema komentara:
Objavi komentar