Mljet

Zbog skupog smještaja godinama smo zaobilazili ovaj otok. No kako je dio ovog otoka i Nacionalni park, te snižavanjem cijena smještaja, odlučili smo ove godine pobjeći od virusa i potresa na nekoliko dana na godišnji odmor koji nam je itekako trebao.

Ono što me najviše oduševilo na ovom otoku je vegetacija i mir. Malo jezero pješačili, Veliko jezero biciklirali.

Soline, mjesto gdje otvoreno more ulazi u jezera.

Most

Izgubit se među stablima Alepskog bora, udisat čisti zrak, kupat se u toplim morskim jezerima, divit se bioraznolikosti čitavog krajolika za mene je bila velika sreća. Ovaj otok bih nazvala, otok leptira.  Nigdje nisam vidjela toliko leptira kao na otoku Mljetu.

Tako su tu za spomenut, osim Pomene gdje smo bili smješteni i Polače koje su dobile ime po rimskoj palači.

Zatim Goveđari s pogledom na Lastovo.

Babino polje i Babine kuće zanimljivog naziva. Malo mi je sve izgledalo začarano. Valjda me previše dojmila priča o nimfi Kalipso i Odiseju koji je, nakon brodoloma na oštroj hridi Ogiron, dospio u ovu špilju.

Odisejeva špilja do koje dođeš najprije uskom stazicom, a zatim moraš malo i plivat.

Saplunara, plaža na drugoj strani otoka.

Otočić svete Marije i restoran Melita.

Imaju u Nacionalnom parku nečujni brod koji je u cijeni ulaznice.

Mljet je savršeno mjesto za aktivni odmor.
Pogledi na pučinu s  vidikovaca.

I za kraj, zalazak sunca koji treba doći i uživo gledati.